Transhumanca
| Transhumanca | |
|---|---|
 Nematerijalna svjetska baština | |
 | |
 Grčka,  Italija Albanija,  Andora, Austrija Hrvatska,  Francuska Španija, Luksemburg,  Rumunija | |
| Regija: | Evropa |
| Godina upisa: | 2019. |
| ID: | 01470 |
| Ugroženost: | |
| Poveznica: | UNESCO |
Transhumanca ili transhumantno stočarstvo[1] (prema fra. transhumant, od trans- + lat. humus - zemlja)[2] predstavlja sezonsko kretanje ljudi i stoke između stalnih ljetnih i zimskih pašnjaka koje je tipično za Sredozemlje, Alpe, srednju Aziju, dijelove Australije i planine Amerike. Primjenjuje se najčešće u ovčarstvu, a obuhvaća dva smjera kretanja, tijekom toplijeg dijela godine odlazi se u viša planinska područja, a u hladnijem djelu godine spušta se u nizinske, dolinske krajeve. Stočari uglavnom imaju stalno boravište u nižim područjima. Tijekom ispaše u planinama žive u sezonskim naseljima gdje se bave i poljodjelstvom.[1]
U Hrvatskoj, ovaj se oblik stočarstva prakticirao u Lici, Primorju i unutrašnjosti Dalmacije. Lički pastiri su od lipnja do srpnja boravili na velebitskim pašnjacima, a zbog oštre klime zimi bi se spuštali u Primorje. Primorski stočari su u proljeće odlazili u podgorje Velebita gdje su obrađivali zemlju, a ljeti bi stoku vodili na ispašu u nadgorje, iznad 1000 metara nadmorske visine da bi se u jesen vraćali u stalna naselja. U Zagori i Ravnim kotarima pastiri bi u skupinama odlazili sa stadima do sezonskih naselja u južnom Velebitu, Biokovu ili Dinari. U sezonskim se naseljima prikupljalo mlijeko od kojeg se poslije pravio sir. [2]
Nematerijalna svjetska baština
Transhumanca se nalazi na UNESCO-voj Reprezentativnoj listi nematerijalnog svjetskog nasleđa čovječanstva kao zajednički element u Austriji, Grčkoj i Italiji. Odluku o upisu donio je Međuvladin komitet za očuvanje nematerijalnog kulturnog nasleđa na zasjedanju koje je održano 2019. god. u Bogoti, Kolumbija. Na zasjedanju Cresta Mowani u Bocvani od 5 - 8 decembra 2023. pridodato je još sedam zemalja: Albanija, Andora, Francuska, Hrvatska, Luksemburg, Rumunija i Španija.[3]
Izvori
Transhumanca na Wikimedijinoj ostavi
