Samostan sv. Stjepana

38°58′45.75″N 45°28′23.71″E / 38.9793750°N 45.4732528°E / 38.9793750; 45.4732528

Kompleksi armenskih samostana u Iranu
Svjetska baština – UNESCO

Iran Samostan sv. Stjepana Lokacija samostana sv. Stjepana u Iranu
Registriran:	2008. (33. zasjedanje)
Vrsta:	Kulturno dobro
Mjerilo:	ii, iii, vi
Ugroženost:	no
Referenca:	UNESCO

Samostan sv. Stjepana (arm. Սուրբ Ստեփանոս վանք, Maghartavank) je stari samostan Armenske apostolske crkve koji se nalazi u planinskom području sjeverne iranske pokrajine Zapadni Azarbajdžan, oko 15 km sjeverozapadno od grada Džolfe.

Smješten je u dubokom klancu rijeke Aras, s iranske strane na granici s Azerbajdžanom. Izgrađen je u 9. stoljeću i oštetilo ga je nekoliko potresa tijekom stoljeća, ali i ratovi Bizantskog Carstva sa Seldžucima od 11.-12. stoljeća. Obnovljen je kada su Iranom vladali Ilhanidi, oko 1320. godine. Samostan je tada doživio sjajan kulturni i intelektualni vrhunac; u to vrijeme nastaju brojna umjetnička i književna djela, slike i iluminirani rukopisi, o temama vezanim uz religiju, povijest i filozofiju. Mnogo od ikonografske i književne izvorne produkcije Samostana svetog Stjepana danas se čuva u Erevanu (Armenija).

U ranom 15. stoljeću, novi iranski vladari Safavidi potvrđuju svoju zaštitu armenskih kršćana obnovom njihovih samostana. Međutim, ovo područje postaje mjesto osmanskih osvajanja, koji kontroliraju središnju i zapadnu Armeniju od 1513. godine. Iranski šah Abas I. zbog strateških je razloga 1604. godine odlučio preseliti 250-300 tisuća Armenaca prema središtu Irana, zbog čega su samostani ostali zanemareni. Međutim, u kontekstu obnove vlasti protiv Turaka, Safavidi su 1650. godine poduzeli obnovu ovih samostana, i njihova vjerskog života. Tako je 1700. godine Samostan sv. Stjepana opisao francuski putopisac Jean-Baptiste Tavernier kao relikt armenske kulture.

Samostan Svetog Stjepana je jedan od tri armenska samostanska kompleksa u Iranu (druga dva su Samostan sv. Tadeja i kapela Dzordzor) koji su upisani na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji 2008. godine kao "svjedočanstvo jedinstvenih vrijednosti armenske arhitekture i tradicije ukrašavanja koje su preživjele skoro 2000 godina". Samostan svjedoči o međudjelovanju armenske arhitekture i umjetnosti s utjecajima iz drugih kultura: bizantskom, pravoslavnom, asirskom, iranskom i islamskom.

Crkva sv. Stjepana
Samostan sa sjevera
Detalj glavnih vrata
Reljef na zidu u obliku hačkara
Reljef s prizorom mučeništva sv. Stjepana

Vanjske veze

Samostan sv. Stjepana na Wikimedijinoj ostavi

(sh) Armenski samostani u Iranu Arhivirano 2011-08-12 na Wayback Machine-u na iran.hr, Preuzeto 27. svibnja 2011.
(en) Samostan sv. Tadeja na Armeniapedia.org Preuzeto 27. svibnja 2011.
(fa) Hamid-Rezā Hosseini, Sound of the Ancient Bell (Avā-ye Nāghus-e Kohan - آواى ناقوس کهن), Jadid Online, 31. rujan 2008.: [1]
Kraća engleska verzija: Iran's World Heritage Monastery, Jadid Online, 25. prosinca 2008.: [2]
Slide show (s podnaslovima na engleskom): [3] (5 min 41 sec)

Iranska arhitektura

Historijski stilovi

perzijski / parsi (800–300 pne.) • partski / parti (300 pne.–700) • horasanski / horasani (700–1000) • rajski / razi (1000–1300) • azarski / azari (1300–1500) • isfahanski / isfahani (1500–1925)

Arhitektonski periodi

Drevni: elamski (3200–539 pne.) • medijski (728–550 pne.) • ahemenidski (550–330 pne.) • seleukidski (312–247 pne.) • partski (247 pne.–224) • sasanidski (224–651)
Islamski: samanidski (819–999) • bujidski (934–1055) • gaznavidski (963–1187) • guridski (1148–1215) • seldžučki (1037–1194) • ilhanidski (1256–1335) • timuridski (1370–1507) • safavidski (1501–1736) • kadžarski (1785–1925)

Reprezentativni gradovi

Anšan • Amol • Ardabil • Balh • Bam • Buhara • Damgan • Derbent • Dura-Europos • Ekbatana • Firuzabad • Gazni • Gurgandž • Hatra • Hekatompil • Herat • Isfahan • Istahr • Jazd • Kašan • Kazvin • Kom • Ktezifont • Maraga • Mašhad • Merv • Nisa • Nišapur • Pasargad • Perzepolis • Raj • Šahrisabz • Samarkand • Sultanija • Širaz • Šuštar • Suza • Tabriz • Taht-e Sulejman • Teheran • Zandžan • Zarandž

Objekti i elementi

Ab-anbar • Andaruni • Ajvan • Bazar • Biruni • Čahar-bag • Džamija • Gonbad • Hašt-behešt • Hašti • Hovz • Imamzade • Jakčal • Kanat • Karavansaraj • Kuče • Pandždari • Sahn • Stup • Šabestan • Talar • Tekija • Vjetrohvat • Vrtovi

Srodne teme

Umjetnost • Urbanizam • Islamska arhitektura • Moderna arhitektura (1925–2024)

Popisi

Arhitekti • Gradovi (planirani • historijske prijestolnice) • Ab-anbari • Bazari • Crkve • Džamije • Imamzada • Karavansaraji • Kupole • Mauzoleji • Mostovi • Palače • Sinagoge • Stadioni • Tornjevi • Utvrde • Vrtovi

p r u Svjetska baština u Iranu
	Armenski samostan sv. Tadeja i sv. Stjepana • Bam s kulturnom okolicom • Behistunski natpisi • Dašt-e Lut • Elamitski zigurat i drevni grad Čoga Zanbil • Golestanska palača u Teheranu • Gonbad-e Kabus • Hirkanijske šume • Jazd • Perzijski kanati (Akbarabad • Balade • Gonabad • Govhar • Hasanabad-e Mošir • Ibrahimabad • Kasemabad • Mjesečev • Mozdabad • Vazvan • Zarč) • Kulturni krajolik Majmanda • Trg Nakš-e Džahan u Isfahanu • Pasargad • Perzepolis • Perzijski vrtovi (Abasabad • Akbarije • Čehel-Sotun • Dolatabad • Eram • Fin • Pahlavanpur • Pasargad • Šahzade) • Grobnica šejha Safija • Saborna džamija u Isfahanu • Sasanidski arheološki krajolik regije Fars • Spaljeni grad • Sultanija • Suza • Šuštarski hidraulički sistem • Tabriški bazar • Taht-e Sulejman
	Iranska nematerijalna svjetska baština Iranski muzički reportoar tradicijskih kompozicija Radif • Proslava iranske Nove godine Novruz¹⁾ • Tradicionalne vještine izrade kašanskih tepiha • Tradicionalne vještine izrade farskih tepiha • Ritualna dramska umjetnost Tazije • Rituali pahlavani i zurhane • Horasanska muzika bahšija • Tradicionalne vještine izrade i jedrenja lendžima u Perzijskom zaljevu • Dramsko pripovijedanje Nakali • Rituali Kališujan u Mašhad-e Ardehalu kod Kašana
¹⁾ Slavi se u još desetak država sa značajnim udjelom iranskog stanovništva.