Knjiga Sirahova

Stari zavjet
Judaizam, Protestantizam, Katoličanstvo, Pravoslavlje Knjiga Postanka Knjiga Izlaska Knjiga Levitska Knjiga Brojeva Ponovljeni zakon Jošua/Isus Navin Knjiga o Sucima Ruta Prva knjiga o Samuelu Druga knjiga o Samuelu Prva knjiga o Kraljevima Druga knjiga o Kraljevima Prva knjiga Ljetopisa Druga knjiga Ljetopisa Ezra Nehemija Estera Job Psalmi Mudre izreke Propovjednik (Kohelet) Pjesma nad pjesmama Izaija Jeremija Tužaljke Ezekiel Daniel Hošea Joel Amos Obadija Jona Mihej Nahum Habakuk Sefanija Hagaj Zaharija Malahija
Deuterokanonske knjige Tobija Judita Prva knjiga o Makabejcima Druga knjiga o Makabejcima Knjiga Mudrosti Knjiga Sirahova Baruh Pismo Jeremije proroka
Pravoslavlje Ezra Treća knjiga o Makabejcima Ode Psalm 151
Istočno i rusko pravoslavlje Ezra
Istočno pravoslavlje Jubileji Henok
uredi

Knjiga Sirahova jedna je od knjiga Svetoga pisma, dio Staroga zavjeta. Pripada u deuterokanonske knjige. Kratica knjige je Sir.

Na hebrejskom jeziku zove se: ("ספר "בן סירא). Na latinskom prvo se zvala Liber Iesu filii Sirach, a kasnije Ecclesiasticus. U originalu je pisana na hebrejskom jeziku u Jeruzalemu oko 180. g. pne. Autor je Židov Ben Sira iz Jeruzalema (punim imenom Ješua ben Eleazar ben Sira), kasnije je živio u Aleksandriji. Njegov unuk je u Egiptu preveo knjigu s hebrejskog na grčki jezik i dodao kratki uvod. U 12. stoljeću, izgubio se hebrejski izvornik. Dvije trećine su pronađene u Kairu 1896. g. ^[1] Knjigu priznaju katolici, pravoslavni i manji broj protestanata. Ne nalazi se u židovskom biblijskom kanonu, ali se citira u Talmudu i rabinskoj literaturi.

U prvim kršćanskim zajednicama, knjiga je bila vrlo omiljena. Uvrštena je zajedno s ostalim deuterokanonskim knjigama u Sveto pismo na crkvenim sinodama u Hiponu 393. godine i u Kartagi 397. godine.

Ima 51 poglavlje. U knjizi se mogu razlikovati tri dijela: Sir 1–23,27; Sir 24–42,14 i Sir 42,15–51,30 ^[2].

Sastoji se od mudrih izreka, savjeta, hvalospjeva, molitvi i pouka vezanih na situacije iz svakodnevnog života. Autor je želio sačuvati duhovnu baštinu svoga naroda. U to vrijeme dolazi do upoznavanja Židova s helenističkom kulturom, prema kojoj je autor otvoren i spominje pozitivne primjere te druge kulture. Upozorio je na negativne pojave u društvu i poticao vjernike, da poštuju Zakon Svevišnjega i da se ne stide vjere. Ben Sira se osvrće i na biblijsku povijest, spominje Davida i Salomona.